If you let it, the mind won’t distinguish the boundaries between the imaginary and the real. So in my imagination I can go for a beer with Béla every day. As long as I live, he will live. And the friendship that once led us into adventure and bound us together will always be part of all my future actions.
Full read:
/suncica.fradelic.5
📸 #1 Apichatpong Weerasethakul
📸 #2 Vanja Lisac
📸 #3 Emiliano Montanari
📸 #4 Amila Ramović
📸 #5 Ivica Bošnjak
📸 6# ?
This photo was taken on December 21, 2025, in Budapest — the day I saw you for the last time. The longest night of the year without moonlight, and I was awake for every hour of it. For me, feelings were always beyond words, and images never enough to capture all the nuances of our beings, but I promised to speak up as clearly and loudly as possible, even if it means finding new languages. Thank you for the love and courage. 🖤🌑
-----
Kakve sam sve maštovite kupaće kostime vidjela, motive s papigama i tigrovima u prašumi, crno-zelene hijeroglife, bokserice sa suncokretima, sve nijanse plave, otvoreno crvene u kombinacijama sa žutom i bijelom, zlatne prugice, šarene trake, razigrane uzorke, neiscrpne varijante tkanina i krojeva...
Komadići obojenih krpica na tijelima svih oblika i veličina, taj mikro svijet plaže, ogledalo civilizacije; dječje igralište, modna pista i rehabilitacijski centar...
Sunčam se i kontempliram - ne uspijevam presjeći ono prvo što je već gotovo, ono drugo što se nije ni dogodilo, treće koje me zbunjuje, vizualiziram impulse, misli, osjećaje zapetljane u vruće klupko koje se penje iznutra, prolazi kroz grudni koš, grlo, nos i curi van sa suzama. Suze kapaju po vreloj plaži, suše se, razmišljam može li se morska sol miješati sa solju iz suza i kakvog je okusa... kad eno Luka u cvjetnim boksericama i adidas šlapama. Uvatio je boju, smije mi se. Di si Luka, evo besa.
Nego Luka, jesi ti čitao Pessou?
