𝗔𝗺𝗲𝗻𝗿𝗮 𝘂 𝘇𝗶𝗱𝗼𝗺 𝗽𝗼𝗱𝗶𝗷𝗲𝗹𝗷𝗲𝗻𝗼𝗷 𝘇𝗲𝗺𝗹𝗷𝗶…
Nekad razmišljamo da ljudski rod nikada neće ništa naučiti. Ratovi, beznađe i 𝗻𝗮𝗰𝗶𝗼𝗻𝗮𝗹𝗶𝘇𝗮𝗺 kao odgovor na vječna pitanja čiji je komad zemlje čiji, vječno nas sputavaju u 𝗯𝗹𝗮𝗴𝗼𝘀𝘁𝗮𝗻𝗷𝘂.
Cipar je od 1974. podijeljen na dva administrativna dijela, a glavni grad 𝗡𝗶𝗸𝗼𝘇𝗶𝗷𝗮 poput berlinskog zida, granica između dvije države. Dvije sile koje se nikada nisu mogle 𝗱𝗼𝗴𝗼𝘃𝗼𝗿𝗶𝘁𝗶.
Ipak, nikada prije nismo bili ovdje, a otočka 𝗸𝗮𝗿𝗶𝘇𝗺𝗮 bila nam je dovoljan razlog da sjednemo na 𝗮𝘃𝗶𝗼𝗻 i sedmi put pogledamo jedan od naših najdražih bendova.
Klub 𝗗𝗼𝘄𝗻𝘁𝗼𝘄𝗻 je odlično mjesto, s dobrim 𝗿𝗮𝘇𝗴𝗹𝗮𝘀𝗼𝗺, ljubaznim osobljem i balkonom koji nam je dao odličan uvid u strukturu posjetitelja i posjetiteljica. S obzirom na sve, rekao bih da se oko 500 ljudi našlo u katarzi atmosferičnog 𝘀𝗹𝘂𝗱𝗴𝗲 metala koji isporučuje 𝗔𝗺𝗲𝗻𝗿𝗮.
Uvertira u večer pripala je lokalnim junacima 𝗗𝗮𝗿𝗸 𝗣𝗼𝗲𝘁𝗿𝘆, hibridnom miksu 𝘀𝘁𝗼𝗻𝗲𝗿 i sludge metala, ujedno i prvom bendu s Cipra koji smo ikad gledali.
A onda kreće 𝗹𝗶𝘁𝘂𝗿𝗴𝗶𝗷𝗮. Amenra su pročešljali katalog sa svih izdanja. Svjetlo i zvuk im uvijek rade ista dva lika, postava se unutar strukture rotira, ali svatko uvijek donese nešto svoje. I kao i uvijek dosad, zatvorili smo oči, prepustili se 𝗿𝗶𝗳𝗼𝘃𝗶𝗺𝗮 i dopustili si da uživamo, samo uživamo, jer dok radimo po koncertima, sve više izostaje taj osjećaj.
Jučerašnji favoriti svakako su bili 𝗥𝗮𝘇𝗼𝗿𝗲𝗮𝘁𝗲𝗿 i 𝗦𝗼𝗹𝗶𝘁𝗮𝗿𝘆 𝗥𝗲𝗶𝗴𝗻. Bend danas ide za 𝗜𝘀𝘁𝗮𝗻𝗯𝘂𝗹, a ja i @ramonalisssa na plažu u grad Larnaku…
Do idućeg susreta.
Atomik wasn’t created today.
I’ve been building this for a while, with people close to me, with artists, with the scene, with ideas that matter to me. Now it’s gathered under one platform.
It’s not an institution. Not a classic agency.
It’s more a way of working. DIY, based on trust, with people who want to create.
Yes, technically it’s a one-woman show. But none of this exists without friends, collaborators and support around me.
I’ll be sharing things gradually. If you feel like you belong here, ⭐reach out ⭐
- Ramona
𝗩𝗶𝗻𝗶𝗹 𝗻𝗶𝗷𝗲 𝗳𝗶𝗻𝗶𝗹!
Kad sam išao na Algebru odraditi “tečaj” za stručnjaka 𝗱𝗶𝗴𝗶𝘁𝗮𝗹𝗻𝗼𝗴 𝗺𝗮𝗿𝗸𝗲𝘁𝗶𝗻𝗴𝗮, imali smo zadaće razvijati 𝗪𝗼𝗿𝗱𝗣𝗿𝗲𝘀𝘀 itd.
Naslov koji se tada pojavio pred vama bio je i ideja s kojom sam se tada susreo, jer sam tada još radio u Pločniku i 𝗽𝗹𝗼𝗰̌𝗲 su bile dio naše svakodnevnice.
Recimo, u 𝗭𝗮𝗴𝗿𝗲𝗯 sam došao s 50 𝗟𝗣-𝗮, a kada smo zatvorili poglavlje u 𝗸𝗮𝗳𝗮𝗻𝗶, imao sam ih preko 400. Sada brojka ide na oko 600. Metrika nije nešto s čime se treba hvaliti, ali 𝘀𝘁𝗿𝗮𝘀𝘁 je nešto što treba poštovati.
Ako je glazba izvor 𝗿𝗮𝗱𝗼𝘀𝘁𝗶, onda su moji 𝗏𝗂𝗇𝗂𝗅𝗂 savršen prikaz onog što me tjera na pokret. 𝗡𝘂 𝗺𝗲𝘁𝗮𝗹 početci dok je taj zvuk bio nov, 𝗛𝗖 𝗽𝘂𝗻𝗸 afirmacija uz pokoje 𝗺𝗲𝘁𝗮𝗹 𝗸𝗹𝗮𝘀𝗶𝗸𝗲, i za kraj mnogo, ali mnogo 𝗵𝗶𝗽-𝗵𝗼𝗽𝗮, 𝘀𝗼𝘂𝗹𝗮 i 𝗳𝘂𝗻𝗸𝗮 u sklopu borbe protiv ideje da je trap novi pank.
Trap je sranje, što god vam drugi rekli. Uglavnom petak naveče, ploče idu, viski se pije, 𝗥𝗮𝗺𝗼𝗻𝗮 i pas ne vjeruju… I što reći, odlična zabava.
Kupujte 𝗽𝗹𝗼𝗰̌𝗲, taj sad često precijenjeni artefakt. Neka sve ne bude samo 𝗱𝗶𝗴𝗶𝘁𝗮𝗹𝗻𝗼. Jednog dana, kada padne internet, ćete se češkati po glavi.
Do idućeg susreta, voli vas 𝗖𝗿𝗻𝗶𝗹𝗼.
