kolaps

"THE RULER" A film by Jo$eph Summers & @shotbymlb LINK IN BIO

386 VIDEO OUT NOW

ALBUM$ PRODUCED BY YOURS TRULY More items will be added soon

CONCRETE JUNGLE EP MAY 31st

Više Mi Ne Gubi Apetit / Sretan I kad je centar gladi, jer je puno toga jede i kad se u ćošak skupi, i kad je zrno na vagi, uspije u meni praznine ubit' u trenu mislim da pretjeram, ali i to je ljudski biti zabrinut za nekog kad vjetar puše, čak i kad mi nosi dupli da ga bolje vidimo cijelog nikad razlog bio što ozbiljno želim da nas Hi-Tech uvis kod Siriusa gurne vjerovati da je bolje da se to desi nego da ti pokušam preko stanica, u pjesmi, objasniti koliko mi fali da samo tvoj glas čujem u prednosti sve dok sa strane posmatra kako svi idu kroz procedure jer ne moraš proći prvo kroz kišu da bi vidjela sunce to nije tvoja izreka, to je tuđe, i život je takav, znaj, da je nisu ubacili u riječnik ne bih ni postojale kušnje nekad joj svoje otkrijem do pola puta jer sve njene emocije, kao da su moje, čudo tijelu nedostaju da mi je samo znati šta uradi prvo kad je ljuta prije da si moja svaka lokacija i mjesto pod nebom, sunce u tebi, ko na njemu, uvijek bilo samo ukras možda krije ali barem krije dobro da je potrebno za to snaga dupla, ne znaju, ne vide, jer sta god za televiziju prezentiraju nose ulogu žrtve, ko'da pratim meksičku ta djeca rađali oduvijek razloge sto sam pored sviju samo nju odraslu punu vizije, bez treptaja gledao ako joj dobace da se ponaša ko Lil Tay utjehu ti bez sažaljenja i flexa kroz ovu predao jer koliko je dosad vremena proletilo double entendere kad god mislim na nas kako si mi ti, isti sam takav; jedino moja duša nikad na socijalnim izgledala sjebano i kad ga ko' fol hejtam, kad je zezam, padne pleska, napadne me, jer neda nikom njega, voli ga slušati vikendima redovno ali pored činjenica ovih, a i to što još kisik, uprkos svemu, u plućima nosi, za nju izgleda nisu playliste u kojima pjevaju kako im se je srce predalo lažu da je ispod ovog kazna, ljutnja i bol samo pokušavam da joj ko B-Low savršeni struk stegnem za otrovne duše čudno jeste ali kad kuca glasno preko skupog vrijeme par skromnih vrijednih navodnika prođu čovjeku kroz, a neko ih čak stavi na vene, sad nikad ne bih ni želio da sva ona geto djeca veličaju ovo dijete sve bi mijenjao da je mogu gledati kako ujtr'u jede.

Vojnik Ljubavi Nijedna nije do zore gorila osim kad se udruže njena i moja iskra moje zna poslužiti iako joj ona pomogne više da se ne sikira gledati je kako dižu ruke zbog nje, dok liječi i nju a i svijet čitav najviše joj važno da za taj tren pun džep ima dok prati val isti, podsvjesno, bez osude, misli da je i dalje prema njoj niko i ništa ti ne moraš zalaziti u svaki grad imati raspored dug kao rukav, niti raditi zbog mene veliko išta zvuči ocrtano svaki put ali, meni je i dovoljno što su ti linije nasred dlana i lica što si mi tu i živa jer znao sam i ja imati toliko dane teške ali onda te odem gledati kako gorivo sipaš neće povezati kao tvoj um, i da svijet ovaj tvrdi da je čudan meni bez tvog humora ništa nema smisla da tebi ide od onog u zidu šifra jer nije da ne volim predsjednike mrtve ali sam bogatiji cak i kad ga koristiš kraj mene kao odbrambeni mehanizam dovoljne joj njene cure koje jedine cijeni nema živaca za ribe ostale kojima su jeftina tijela i kad je na njima etiketa da idu protiv njih, bilo bi Žene Vs Djeca dosta se puta prepadne da bacam mamac, da samo pecam i da mi je puna njih mreža ali ja bi pronašao opet način do tebe samo i da nas razdvoji zemlja, iako sanjam da se uz tebe i kišu, na ekranu dešava Interstellar gdje god da sam nazad njoj u žurbi da vozim jer važno joj samo da je niko nikome neda moja jedina dobrota, tačno sam znao, nije ti ni bitno jelde da'l je Tesla i prvo iznutra je čuvat, jer lako se u zagrljaju tuđi grudni stisne mogao bi da se pomoću njih do 7og neba dižem ali nikad tvoje nešto gaziti nikad u pitanju formalnost nit se trudim da ih ima od ostalih više jedna ljepota svake sezone cvjeta i kako da onda ikad uvenu moje tinte bar znaš, bar znam sa svima zajedno ako imaš problema u životu, nikad nije u pitanju, živote, izgled kad ne znam kako joj je dan prošao mislim na najgore, ali ne boj se, nisam bez tebe ispunjen, u meni stanuje najveća rupa iako slutim da su je mučile samo kao manju sad se plaši drugih ozbiljnijih oluja opet, nije mi važno, i dalje bermudski trokut moja odbrana kad je čuvam.

PART 2

Kad Mi Vrijeme Pokloniš Sama o sebi zna, kao i ja, kad budućnosti boji se ali nikad o njoj mjenjati koncepte divim joj se iznutra, tamo gdje je obilje samo tek blagi osmijeh kad mi pokazuje odaje jedino u tom naručju ne postoje promaje jedini tren kad metafora iz tinti pobjegne; nema u zivotu mraka kad u njenoj sjeni ostanem umjesto da čitav svijet, radije dah kontroliše prekognicija, smrt je ništa kako mi dah oduzme ne volim joj govoriti da volimo stvari iste samo da me ne drži podalje ali da čovjek može dio nje u meni da pronađe, ne bi ni želio Kew ako ti čuvaš ružu od mene često osjetim da mi je tajne iz srca otkrila bez obzira koliko slojeva stavio ali ne vjerujem baš u to skroz jedino Emily Posa zna šta bi ja za svoj otkucaj uradio da li je odmjeravaju ako koji račun maši a vole je nazad opet ako sve plati ili mi ipak živi ko bubreg u loju dok joj samo jedna stvar jetru šokira znajući da neće zauvijek s njima opijanje voditi pa iščekuje kad će najbolnija početi gledaš da im dotad što više sreće za stol donosiš ako sjediš za njim, već imaju dovoljno kao i ti vjerujem da prva samo zna odmoći ali živim u nadi da odluke moje mogu barem do pola pomoći jer i da mi je puna, ne bi ni želio kroz torbu u novi dan da provirim da mi se tebi nešto dogodi da li je misli stegnu jače nego okovi iako ljudi znali nekad biti robovi da li je čaša napola puna ili su problemi ozbiljni da li se usudi u toliku tugu otići sanjati da je voda crvena čim njeno dno bez najave posjeti da nešto nije bilo uzalud, saznao da će taj osjećaj vječno voljeti i najgori sa preprekama put mi se, kao njima more, očisti kad ti vrijeme za mene odvojiš nije ni dužna da čitavo popodne implusi u meni i kad minut na mene potroši jer umisli da je kriva, da sam ljut, da želim dušu 6 metara ispod skloniti ali nikad nije bio dženet jedino samo čekao da ti saznaš da postojim napokon sunce i po meni i da je ostala slijepa, da ga opet njoj iz taktilnog poklonim.

300 hunnid & counting.... My young killy

Street Certified: Deluxe Edition TBA

Kad Se Zabrinem Predugo mentalno zdrava, uži krug, teretana, volim kad i svjetle a i tamne boje stegne ali više obraćam pažnju kada pakuje balans jedino kad je prigoda prava, tek onda toči zato barem znam, da joj se glavni strah neće zadugo dogodit' jer ionako ćeš, ionako ću, a dotad tebi sve živo govorit' ne moraš ga palit i daleko se od mene, znaš da me samo često mašta uhvati vozit' uvijek prvo eskimski, prije nego što ti krenem ostale dijelove lica usnama smočit' jer ako ćeš iskreno, ni sam ne znam zašto ali ja tvoj nos najviše na svijetu volim ne bi trebala biti tako nagla briga svi smo smrtnici, ne razumijem šta mi je vjerovatno je samo umor ali kad god joj pobijeli faca pored sprava, čitav dan se pitam šta ti je sudbina joj došla oslabiti vjeru odlučila da je u crno zavije a meni donijela želju da je zbog toga svaki put čujem kada alarm navije jer koliko bi se zabrinula onda za ljudsko ako zbog malog bića suze razlije ne znaš to dobro sakriti, nisu se izmjenile iznutra, samo postale okolo malo veće otkud ideja da stariš, oči iste kao kad si bila dijete što znači, život vječni je ispod kože negdje ali nikad ti suditi ako spajaš dlanove i čekaš dženet to se neće, moći obaviti ni za bilion a ja bi rado da ga osjeti na dlanu, učiniti sve da se, pronađe posvuda i u svakom kad god su svi opsjednuti sutonom u kraju nikad se neće činiti kao da se desilo stvarno ali možda barem izgleda ko'da da sam ti čitav svijet dao jer nikad ti reći, mora da osjetiš u ćeliji svakoj da si moja najveća radost sigurnije je jednim malim plućima tako koristi to, kad se čini nemoguće nešto pa jedinu riječ sto znaš je zbogom kad saznaš da ne igraju iskreno 100% ko sto 21 priča ko'da je kriminalac a otac mu u Londonu doktor jer samo s tobom, tračanje i terasa minus zloba jer, to mi samo tek tako dok se ne ohladi kafa nekad misli rade kao felge ne bi pomoglo ni da idem minimum 50, radije ganjati da bude izgažena ta ruta, da potraje duže, glava puna, javi se ljutnja, jer uporno govore da je samo osjećaj da se ne može naslikati ljubav kada vene kao korijen oko rebara svojih pušta i kad nije gužva, i kad je ispod mene, ispred mene pusta tako te isto u srcu od sviju čuvam.

Laveži Atmosferu s njime režu, ali znam ja, mi bi morske plodove koliko mi nedostaje, imati uspomene s tobom da te uslikam dok grimase praviš na bijeli pod magnet stavim i kad mi se na nož slučajno porežeš mogu slobodno na mene poslati sve vojske i Bogove reci im da mi ne mogu nauditi druge posjekotine možda nekad na prvu nije vidljiv, ali za sve ima lijeka kad se upoređuje sa ostalima koji imaju čin viši pa umisli da je obični stanovnik, ne želi da svoj život živi pored svih zvijezda sto sjaje meni je najvažnije kako me ti vidiš tajna riječ, kad smo na večeri s njima a samo na kuću pored prijatelja misliš želja da imamo zajednički jezik ne samo kad sanjam da svoj preko mog kriviš a i koliko bi naše tajne čuvao ne spominjat nikome i da smo oboje reptili jeste, previše mi je zen, nekad se čini, ko'da od visina prima bezbroj poziva slobodno ga istražuj, prema njemu putuj dugo ali nećeš dovijeka da saznam da je beskonačan nikad mi pogonsko, danas pogrešno-probuđena početna niti priča ista što se prenosi s koljena na koljeno pomogla ono kad ti se spava još jer si mi umorna, ali ipak me ujtru' pogledaš tebe jedino iskorištavam kad se podsjećam da smo svi jedno ovdje čim mi uspravno sretna kroz dane napred hodaš izravnaju se čakre moje alergična kad joj govore da će sve biti ok želi da istog trena bude sve u redu čemu prerani bolni zaključci kad ni ne znaš šta je u pozadini u tijeku zbog tvoje aure samo ne želim da povuču oko ovog tijela kredu da'l mi je uspije gpt nanervirati pokuša da uvjeri, ako je život škola jedino zadnjoj klupi može pripasti DND, da'l odmah manje izlazi, jesam ti ikad rek'o, svaki dan mi fali da počne kao normalna šetnja i onda se odjednom uhvatimo usput glupirati nikad je namjerno u takav vortex uvlačiti ali ne mogu lagati nedostaje da se zbog mene na tren zamisli da je brige počnu raditi vječno bila ona sto odbija na ćoškovima dignutih čoporima udovoljavati jer ne može da ne primjeti previše k*ja kad palac preko ekrana razvlači da'l se tad pita, da li tuđe ime u mom glasu planina nalazi jesu li mi kraj nekog drugog glasni zalasci ali ja kad nisam s tobom, da sam pseto, ne bi u meni ni postojali laveži.