Šabuteova adaptacija definitivno nije iscrpna. Najočigledniji primer toga je, recimo, izostatak najvećeg broja gemova (brodskih poseta), kojih u izvornoj knjizi ima devet, dok Šabute prikazuje samo poslednja tri. Pritom, Ismailovo filosofiranje je drastično svedeno, gde je i on sam u biti samo sporedni lik sa ne mnogo iskustva. To se vidi i vizuelno – Šabute Ismaila predstavlja kao glatko obrijanog momčića sa gotovo uvek nevinim, prestravljenim pogledom. Za razliku od njega, likovi kao što su, recimo, Taštego, Fedala, Starbak – ili, realno, skoro svi ostali – imaju neuredne kose, masu bora ispod očiju i na čelu, rošave ruke, rane po licu, posekotine po prstima i manjak zuba. I dakako, poglede koji prodiru pravo u dušu.
✍🏽: Ivan Veljković
@ivanvrough
🖼️:
@besnakobila_bd
🎨: Kristof Šabute
@christophechaboute
O Šabuteovom Mobiju Diku čitajte više na casopiskus.rs !