Sa festivala UEPS izašli smo kao pobjednici!
Za našu kampanju IZ PRVE RUKE osvojili smo dva zlata, srebro i bronzu.
Final score:
Delhaize Maxi je oglašivač godine.
New Moment je agencija godine!
Ali moram da pomenem ljude koji su izgurali to sve, cio tim: Ivana, Tamara&Tamara, Andrea, Miloš, Marija, Jovana, Ana, Tijana, Neda, Marko, Majlo, Zvezda, Martina, Matija, Džoni, Igor, Stevo, Jelka…
VELIKO BRAVO ZA SVE!
#ueps #newmoment #hilandarska14
Još ne sviće dvadesetprvomajska zora! Zvučalo je isprva kao fora, više nego kao vijest: “Riki Martin dolazi u Crnu Goru“. Još je luđe zvučalo uz podnaslov, da dolazi kao “glavna zvijezda povodom 20 godina nezavisnosti“. Hedlajner, kukala ti majka!
Što bi rekli, mimovi su se sami pravili. Sve su se političke, kriminalne, ekonomske, ekološke i zdravstvene teme zaboravile pri Rikiju Martinu. Jer, očekivalo se nešto veliko, a onda eto nama Rikija.
Za dan je Riki Martin osvojio sve mreže, medije. Milan Knežević mu je u rimi recitovao poeziju u parlamentu, a na stihove je morao da se osvrne i Filip Ivanović kao potpredsjednik Vlade Crne Gore. Zavrćela se cijela Crna Gora kao rulet, a Riki je kuglica. Htio ne htio, eto ga u epicentru pažnje.
Svega ovoga ne bi bilo da je posao urađen onako kako se inače obilježavaju jubileji i organizuju događaji. Ali Ministarstvo kulture “plejdeduje“, kao da je iznad situacije, toliko da je očigledno Vlada preuzela stvar u svoje ruke, sve vezano za organizovanje 21. maja i proslave 20 godina nezavisnosti.
Ministarka kulture bi očigledno najviše voljela da nju niko nikad ništa ne pita dok joj se mandat ne završi. Ima spremne izjave za svaku priliku, kao džuboks samo izbacuje rečenice koliko je važna kultura po društvo, kune se u slobodu medija i slobodu govora. Nikad nikoga da ne uvrijedi i ništa konkretno da ne kaže. I prolazi joj sve to, ide joj od ruke da uvijek bude ispod radara. Nije to loša strategija nezamjeranja, za nekoga ko ne želi da ga boli glava.
Zato ne zna čovjek koga da pita i da li ima odgovora, pa možemo da širimo ruke, a pogled da uperimo u nebo: zna li crni Riki gdje i zašto dolazi? Vjerovatno da ne zna mnogo. I ne treba da zna. Može mu bit. Može i da ga boli uvo. Riki je čovjek na zalasku karijere, napjevao se i naigrao, sad sve što mu upadne u džep dobro dođe. Njemu je banja.
Ceo tekst pročitaj na našem sajtu!
Link je u opisu profila! 🔗
📷 Riki Martin na koncertu u Madridu 2024. / GONZALEZ OSCAR / Alamy / Profimedia
„Uhapšen brat Mila Đukanovića“, to je bio naslov u skoro svim medijima. Dakle, Aco je uhapšen ali nije glavni lik u ovom filmu. Tokom privođenja, faca mu se ne vidi. Majstorski se pokrio kapuljačom, vezao vrpcu i stisnuo je među zube. Nosaju ga policajci pod ruku, a on zabio bradu u grudi.
Bilo je mnogo fotografa, spremni su čekali svi, ali niko mu oči i lice nije snimio. Znao je on da mnogi žele da ga vide vezanog, pa zato nije učinio plezir masi. Zna se zašto je tako dobro krio lice: Aco i Milo se mnogo liče, eto zašto.
Đukanovići su iz Nikšića, grada prkosnog osmijeha Ljuba Čupića. Ali evo smo došli do toga da se tako važne ličnosti kriju, da ne smiju da dignu glavu visoko, da ne prošetaju ramena i dignu ruke sa sve lisicama.
Kako to da „prvi brat Crne Gore“ ne viknu neku rečenicu ponosno, da odjekne masom i medijima?! Decenijama su djelovali neustrašivo, zato zvuči nevjerovatno, ali: ipak se boje! Đukanovići se boje, pa to je strašno!
Čitajte na Velikim pričama!
Link ka našem sajtu je u opisu profila! 🔗
Bez ikakve ironije, on je bio jedini srećan čovjek u „Srećnim ljudima“. Šćepan Šćekić zamišljen je kao Crnogorac u Beogradu, lik koji živi od debele invalidske švajcarske penzije. Invalidska penzija, a ništa mu ne fali. Već je to samo po sebi smiješno, ali nije nemoguće i nije da se nije dešavalo.
Apsurdno je što se TV serija u najgore vrijeme devedesetih snima i naziva „Srećni ljudi“. Možda je to bio inat, odbrambeni mehanizam, samozavaravanje ili možda tradicija, jer ako je već osamdesetih snimljen „Bolji život“, što ne bi devedesetih krenuli sa „Srećnim ljudima“?!
Ali među svim tim sivim i izmučenim likovima koji propadaju skupa sa državom, u seriji „Srećni ljudi“ čija muzika izaziva instant sjetu, eto, našao se jedan vrcav, lud i simpatičan lik, zvučnog imena i još zvučnijeg prezimena, Šćepan Šćekić.
Ceo tekst pročitajte na našem sajtu!
Link ka sajtu je u opisu profila! 🔗
Ima nešto magnetično u bendu Artan Lili. Privlače, zavode i lako omađijaju publiku. Nije samo do muzike, nije samo do njihovih spotova, tajna je izgleda u njihovom receptu postojanja. Sve zajedno i svi oni zajedno, dobro upakovano i audio i vizuelno.
Nepredvidivi su kao bend, u najboljem smislu te riječi. Iznenade baš kad ljudi pomisle da su ih pročitali i da znaju njihovu sledeću pjesmu i potez.
Oni su ozbiljan bend, idealno s razlogom pretenciozni jer su svjesni što rade i kako rade, kakve poruke odašilju i sa čim se bore. Oni su u Beogradu prilično prisutni, prihvaćeni su i prošli su test. To nije lako, motivisati Beograđane da plate kartu za domaći bend, da se iscimaju i dođu na svirku i udare na kraju aplauz. To je vraški teško, jer je publika izuzetno zahtjevna i ne prašta greške. Artan Lili je bend kom je Beograd dao dozvolu za rad. Ne smije se to izgubiti iz vida.
Da bi se značaj ovakvog benda do kraja shvatio, ponekad ih je potrebno gledati i slušati sa strane. Jer kad bend skokne preko granice u bilo koji smjer, očita se uspjeh. Tamo ih obično dočeka publika koja napamet zna sve njihove pjesme, publika koja svesrdno pokazuje da su jedva čekali dolazak nekog takvog benda u njihov grad. A kakav je to bend svima falio? Bend koji ima sve i pazi na sve, lokalni bend koji zvuči i izgleda svjetski. Eto to!
Pročitaj celu priču na našem sajtu!
Link ka sajtu je u opisu profila! 🔗
📷 Milan Maricic / ATA Images / Profimedia
Kad Francuze pitate za Uelbeka, obično kažu da im je dobro poznat, ali neće priznati da ga redovno čitaju. Ako pogledate statistiku i prodate primjerke knjiga u Francuskoj, vidjećete da su ljudi veći fanovi Uelbeka nego što će to javno priznati.
Slično je i sa serijom “Tvrđava”. Mnogi su poželjeli da im se ne svidi, pa sad neće da priznaju da pasionirano gledaju. Čak i da ih uhvatite na djelu, reći će da je slučajno. Zašto? Jer je “Knin” pipava tema, jer je to glavno jelo uz koje smo navikli da dobijemo i razne predrasude kao prilog.
Zato je i uspjela ova serija. Razbila je mitove o mitovima. Prišlo se gledaocu s leđa, skoro na prepad. Jednostavno, ljudski, bez pretenzija, a sve je to neočekivano. Nema serviranja, foliranja, nabacivanja, potcrtavanja, overeksplejninga i preglumljivanja.
Što je najvažnije, nema krivice. Ima mnogo krivaca, ali nema svaljivanja. Nismo navikli na ovakav program. Provukli su se autori kroz iglene uši balkanskih zamki i opštih mjesta. Osvijetlili su jedan težak period, jer nije lako prikazati raspad a da se ne zagazi u patetiku, autošovinizam ili busanje u prsa i nacionalizam. Toga ovdje nema.
Pročitaj celu priču na našem sajtu!
Link ka sajtu je u opisu profila! 🔗
Da se u startu razumijemo, Knez nije najbolji pjevač na svijetu, ali i dalje pjeva. On nije ni najbolji plesač na svijetu ali i dalje igra. Nije stand up komičar i nema frku da ispriča vic. Ali zato u njemu ima nešto spontano, ljudsko i jednostavno, toliko da ga je teško ne voljeti.
Knez umije da izvede ono najteže: zna da se šali na svoj račun. Nema boljeg indikatora koliko je neko dobar lik od tog rijetkog talenta. To ljudi ili znaju ili ne, a on je nekoliko puta svoje minuse iz intervjua i medijskih nastupa pretvarao u pluseve. Postao je viralan video kad on nespretno govori engleski u vrijeme kad je predstavljao Crnu Goru na Eurosongu, ali on se toga ne srami nego otvoreno potencira, sam gazi temu sve dok to ne ispadne dobra fora.
Isto je uradio sa pjesmom “Da l si ikada mene voljela”. Krenule su na mrežama fore sa repeticijom tog refrena, pa je Knez samo zajahao talas i bukvalno nacrtao ljudima sistem kako ta pjesma u krug funkcioniše. Napravio je štos i Knez je ispao car! Danas se njegove pjesme slušaju u diskotekama i klubovima, uz njih igraju i ljudi koji su rođeni nakon što su one nastale. Te pjesme i dalje rade, i to dobro rade, a i rade ljude na dobro.
Ceo tekst pročitajte kod nas na sajtu!
Link ka sajtu je u opisu profila! 🔗
🎨 Ilustracija VP / Profimedia
Glovo od juče ne funkcioniše u Podgorici. Svjetska firma digla je ruke. Nema hranu ko da nosi, a i slabo se naručuje. Dostavljači hrane za Glovo su uglavnom bili Turci. Oni su sad nepoželjni, prokazani, a može se reći, oni su na meti jer ne smiju nos da pomole na ulice. Dotle je došlo.
Ima kafića u Podgorici koji na svojim zvaničnim nalozima na mrežama objavljuju precrtan Glovo aparat, odnosno stavljaju do znanja da ne žele da sarađuju više sa Glovo dostavom, jer tamo rade Turci. Sve to izaziva gnijev, reakcije, negodovanje i odobravanje.
Nije se ovo zakuvalo u nedelju, već dugo se kuva ova čorba, samo je lonac prekipio tog dana kad su se na Zabjelu (naselje u Podgorici) posvađali Podgoričani i Turci, a onda je uboden nožem Podgoričanin, i to sedam puta.
Navodno, sve je počelo sa čuvenom rečenicom „Ima li problema?“ koja je oduvijek bila povod za pesničenje. Ali ovi se ne šale, ovi se ne pesniče, izgleda da ova ekipa Turaka odmah poteže nož, i to ne britvicu, nego sječivo prilično dugačko, spremno da nekoga dobro zakači i probije.
što se dešava u Crnoj Gori. Mediji u Turskoj sve što se zbiva u Crnoj Gori upoređuju sa nacizmom. Narod je izašao na ulice, počeli su ljudi da se samoorganizuju i patroliraju. Ništa to ne izgleda lijepo i ne miriše na dobro, a ekipa koja maršira ulicama skandira „Ubij, ubij, ubij Turčina“.
Ceo tekst pročitajte kod nas na sajtu!
Link ka sajtu je u opisu profila! 🔗
📷 DPphoto / Profimedia
Nagrada ima i previše. Ali jedna je nedavno otišla baš u prave ruke. Novoustanovljena nagrada nosi naziv po glumcu Slobodanu Cici Peroviću, a uručena je Ljubu Bandoviću na Filmskom festivalu Karlovac. I našli su se dobro sa svih strana, glumac i naziv i nagrada i nagrađeni. Sve je tu kako treba. Konačno da nema dizanja prašine, jer niko nema zamjerke.
Čini se da bi nepravda bila da ta prva nagrada “Slobodan Cica Perović” za glumački doprinos srpskoj kinematografiji nije otišla u Ljubove ruke. Cica Perović i Bandović su kompatibilni po mnogo čemu. Prije svega, odigrali su jednu od težih scena koje su proputovale kroz srpsku kinematografiju.
U sjajnom filmu “Tri” Saše Petrovića, jedan čovjek je strijeljan. Bio je sumnjiv što ima foto-aparat a ne zna da kaže “r”. U filmu tog nesrećnog čovjeka igra Slobodan Cica Perović. Njegove oči glume. On ima ogorčen pogled i beznadežan je dok gleda ka ljudima koji ga sumnjiče, gleda u neljude koji olako strijeljaju za svaki slučaj. Na pravdi Boga.
On preklinje, “Čekajte ljudi”, izgovara uprazno te riječi. To kako je Cica Perović odglumio smrt u filmu “Tri”, to je čas glume za sva vremena. On se ne grči samo zbog metka, već pravi korak i slaže facu, nemoćan i istovremeno kivan na cio svijet i poredak. Nemoćan pred onima koji lako uzimaju (ne)pravdu u svoje ruke, a laki su na zlo.
Ceo tekst pročitajte kod nas na sajtu!
Link ka sajtu je u opisu profila! 🔗
Foto: YSPEO / Sipa Press / Profimedia
#velikeprice
