Odmor je otpor

[𝐉𝐮𝐝𝐢𝐭𝐚 𝐅𝐫𝐚𝐧𝐤𝐨𝐯𝐢ć 𝐁𝐫𝐝𝐚𝐫] Što trenutačno radiš? Imam nekoliko igrajućih predstava u ovom trenutku. Viking slabog zdravlja, prva predstava organizacije Vedri i oblači koju smo osnovale Vlatka Vorkapić i ja, igra u Studiju Exit u suradnji s @teatarexit . Riječ je o antiromantičnoj komediji, duodrami s Petrom Atanasoskim. Tu igramo i Važnije polovice @masina_igre s Paolom Slavicom, feelgood predstavu o dvije prijateljice milenijalke i njihovim previranjima. Projekt je nakon 7 godina potaknuo ideju o nastavku pa mogu najaviti Snažnije polovice. U Exitu igramo Armagedonce Sanje Milardović. Tu je još i Mjesec dana na selu u režiji Anastasije Jankovske u @teatar.itd već petu sezonu. U pripremi je i Hirošima, mon amour Rajne Racz @beskrajna koja izlazi najesen. Presretna sam i zahvalna što imam priliku raditi sa sjajnim ljudima i igrati različite uloge. Uzbudljivo mi je stvarati različite svjetove u kojima i ja kao glumica mogu rasti. Iako mi kao glumci službeno nismo autori, iskustvo rada govori mi da jesmo. Proces je za mene dvosmjerna ulica, sukreacija. Aktualni filmovi, zanimljivo, dječji su filmovi i rad na njima podsjetio me na radost stvaranja. To su Drugi dnevnik Pauline P. Nevena Hitreca, Glavonja Marine Andree Škope i Vande Raýmanove i slovenski film Ida koja je pjevala tako ružno da su i mrtvi ustali od mrtvih i zapjevali s njom (da, to je zaista naslov 😊 ) Ester Ivakič. Može li se umjetnost odvojiti od odmora? Mislim da ih nije ni potrebno odvajati. Postoje različite vrste odmora, neki uključuju konzumaciju umjetnosti, a neki keljenje i dolce far niente. Prošle sam godine zaista izgorila i stalno govorila da moram napuniti baterije, a onda sam shvatila da sam bila toliko overloadana da ništa nije moglo ući u mene pa sam morala isprazniti baterije kako bih ih mogla napuniti. Nisam mogla podnijeti podražaje ni čitati ni gledati ništa jer nisam imala kapaciteta. Morala sam pustiti mozak na pašu i tek nakon nekog vremena mogla sam ponovo gledati, slušati, putovati, čitati... Važno je prepoznati kada stati i uzeti odmor, jer nijednu cijenu nije vrijedno platiti za svoj mir, zdravlje i dušu. Foto: @f.milkovic

[𝐋𝐮𝐜𝐢𝐣𝐚 𝐊𝐥𝐚𝐫𝐢ć 𝐨 𝐨𝐝𝐦𝐨𝐫𝐮, 𝐈𝐈. 𝐝𝐢𝐨 𝐞𝐬𝐞𝐣𝐚] Moje vrijeme za odmor nije uvijek tako bogato i kreativno, nećemo se lagati. Priznajem da i obožavam i doista se opuštam u situacijama u kojima mogubiti dva tjedna u pidžami i igrati igrice ili opsesivno odgledati tri sezone neke serije (potencijalno i trash) u jednom dahu. Upravo je to bio moj godišnji ove zime kada sam se počastila PlayStationom 4 koji je sa mnom putovao čak i u ručnoj prtljazi preko granice. Klackam se između Lucije koja će kao način opuštanja odabrati trosatni izlet u šumu ili planinu i one koje se ne skida iz pidžame dok već tri sata zaredom igra kakav fantasy RPG. Mislim da je u redu da postoje obje. Bojim se da je, baš kao i sve drugo danas, odmor kontaminiran idejom kakav bi trebao biti ili kako bi trebao izgledati. Glasno vičem preko ovih digitalnih slova: moje odmaranje vrlo često nije picture friendly i svodi se na mene u platonskoj romansi s mojim kaučem. Pored toga, budući da se bavim prilično apstraktnom djelatnošću promišljanja i artikuliranja, često odmor pronalazim u jednostavnim konkretnostima – probrati bijeli veš od tamnog ili nasjeckati luk. Mislim da je govoriti o odmoru danas i pitanje otpora prema ideji da nas isključivo definira naša karijera. Jedna iluzija koju sam imala kao ambiociozno dijete jest da će jedino biti važna moja karijerna uloga – po mogućnosti, spisateljice. Danas, mnogo mudrija, znam da ne želim i ne trebam biti samo jednodimenzionalna mašina, bez obzira na to što sam uvijek sanjala o tome da će ovo jednom biti moj karijerni put. Važno je opirati se svakoj ideji pojednostavljivanja naših identiteta (koja ide u prilog nama kao proizvodima i konzumentima), a onda i samoeksploataciji koja se često ponavlja u umjetničkom poslu. Mislim da je bitno podsjećati se koliko ima čudnovatosti i čuda na ovome svijetu i tražiti taj prostor igre uvijek – vraćati se na tvorničke postavke koje smo svi osjećali kad smo bili djeca. 📸 @f.milkovic

[𝐋𝐮𝐜𝐢𝐣𝐚 𝐊𝐥𝐚𝐫𝐢ć 𝐨 𝐨𝐝𝐦𝐨𝐫𝐮, 𝐈. 𝐝𝐢𝐨 𝐞𝐬𝐞𝐣𝐚] Kad razmišljam o odmoru, pokušavam se prisjetiti trenutka kad je ta riječ postala dio mog vokabulara i potreba kojoj težim ili koju tražim. Imam osjećaj da mi kad sam bila mala ništa nije bilo teško, bila sam znatiželjno i proaktivno dijete koje je ujutro izrađivalo svoj magazin izmišljajući križaljke, stripove i viceve, pa i ilustracije za svaki broj, a potom bih popodne žiletom izrezivala tanke niti trave iz vrta da je mogu staviti pod mikroskopsko staklo i gledati kako joj izgledaju stanice. Uzbudljiva ideja ili aktivnost su zapravo bili za mene užitak, možemo reći – odmor. Dio stvari u kojima sam uživala većinu djetinjstva i puberteta kao što su čitanje knjiga i pisanje postali su u jednom času i dio mojih obaveza pa onda i načina zarade, ali nisam sigurna da se zbog toga i tad pojavila „potreba za odmorom”, odnosno ta ideja da postoje dvije kategorije mog vremena – rad i odmor. Ono što mi se sve više čini kao ključna razlika mojih aktivnosti tada i sada jest pitanje igre. Trenutačni sustav krade nam mogućnost zaigranosti i istraživanja, rada radi izrađivanja, čistog zadovoljstva da se nečimo bavimo. Sve je toliko orijentirano na produkt i brzinu isporuke pa se i one stvari koje volimo počnu pričinjavati kao nešto od čega se trebamo odmarati. Za mene je odmor potreba za povratkom igri. Da radim stvari koje možda i dalje jesu dio i mog radnog dana, npr. čitanje knjiga, ali da je ta knjiga na mojoj noćnoj polici neka koja me dječački veseli, koja pripada žanru ili stilu zbog kojeg sam zavoljela priče. Još važnije, prostor za odmor vidim u tome da radim stvari od kojih nemam materijalne koristi i za koje sam svjesna da nikad u njima neću moći biti „savršena“ ili dobra. To za mene znači crtkarati, lupati deset akorada na ukulele i naučiti još jednu pop pjesmu pa je otpjevati s povremenim falševima, plesati kao što plešu nevjerojatni plesači na videima grupe Jungle iako znam da ne mogu ni približno biti tako cool. Mislim da je odmor za mene i prostor greške naspram rada u kojem uvijek težimo perfekcionizmu ili očekujemo prosudbu na kraju dana. Animacija: @f.milkovic

[𝐎𝐝𝐦𝐨𝐫 𝐣𝐞 𝐨𝐭𝐩𝐨𝐫] Uoči Prvog maja: odmor je otpor. ✊💤 Autorica: Dina Vukelić @dinavukelic Vizual: Vanja Perković @vanja.illu Produkcija: Kuća Nahero @kuca_nahero | @beskrajna ~ 𝘙𝘢𝘥 𝘰𝘳𝘨𝘢𝘯𝘪𝘻𝘢𝘤𝘪𝘫𝘦 𝘒𝘶ć𝘢 𝘕𝘢𝘩𝘦𝘳𝘰 𝘱𝘰𝘥𝘳ž𝘢𝘷𝘢 𝘡𝘢𝘬𝘭𝘢𝘥𝘢 𝘒𝘶𝘭𝘵𝘶𝘳𝘢 𝘯𝘰𝘷𝘢. 𝘗𝘳𝘰𝘫𝘦𝘬𝘵 𝘫𝘦 𝘰𝘴𝘵𝘷𝘢𝘳𝘦𝘯 𝘶𝘻 𝘱𝘰𝘮𝘰ć 𝘴𝘳𝘦𝘥𝘴𝘵𝘢𝘷𝘢 𝘎𝘳𝘢𝘥𝘢 𝘡𝘢𝘨𝘳𝘦𝘣𝘢 𝘪 𝘔𝘪𝘯𝘪𝘴𝘵𝘢𝘳𝘴𝘵𝘷𝘢 𝘬𝘶𝘭𝘵𝘶𝘳𝘦 𝘪 𝘮𝘦𝘥𝘪𝘫𝘢.

[𝐎𝐝𝐦𝐨𝐫 𝐣𝐞 𝐨𝐭𝐩𝐨𝐫: 𝐓𝐞𝐚 Š𝐢𝐦𝐢ć] Glumica Tea Šimić @teica_bojica umjetnička je voditeljica Kazališne družine Emma @emma.teatar i vrlo dobro zna što znači rad na nezavisnoj sceni. Tea vješto preuzima različite funkcije – od producentice, PR-a, organizatorice, koordinatorice i pedagoginje do autorice i redateljice. No mora li takva višestruka angažiranost dovesti i do kroničnog umora? S Teom smo se našli u lunaparku, gdje smo se nakratko odmaknuli od skrolanja, digitalne prisutnosti i brojnih svakodnevnih obaveza koje ispunjavaju njezine tjedne. Fotograf Filip, Tea i ja upustili smo se u istraživanje sprava, šarenih boja i, naravno, kuće strave. A razgovarali smo i o odmoru. 𝐉𝐞 𝐥𝐢 𝐮𝐦𝐣𝐞𝐭𝐧𝐨𝐬𝐭 𝐳𝐚 𝐭𝐞𝐛𝐞 𝐨𝐝𝐦𝐨𝐫? Kad od umjetnosti živiš, nužno si podložan raznim vrstama i količinama stresa. Meni osobno ovisi s kim i što radim: s nekim ljudima uspijem barem malo sačuvati dušu jer interdisciplinarni rad na nezavisnoj sceni troši tijelo i um 24/7. 𝐌𝐨ž𝐞𝐦𝐨 𝐥𝐢 𝐬𝐞 𝐳𝐚𝐢𝐬𝐭𝐚 𝐨𝐝𝐦𝐨𝐫𝐢𝐭𝐢 𝐬𝐤𝐫𝐨𝐥𝐚𝐧𝐣𝐞𝐦 𝐢 𝐛𝐞𝐝𝐫𝐨𝐭𝐭𝐢𝐧𝐠𝐨𝐦? Skrolanje je opasna aktivnost jer se zavalimo na kauč pa mislimo da odmaramo, a u suštini izgaramo. Bedrotting govori sam za sebe u doslovnom prijevodu.  Š𝐭𝐨 𝐣𝐞 𝐳𝐚 𝐭𝐞𝐛𝐞 𝐨𝐝𝐦𝐨𝐫? Fizički odmorim jedino kad spavam. Duhovno kad sam kreativna kako ja želim i kad sam u pokretu: ples, pjevanje, crtanje, pisanje, plivanje, dramske i sportske igre. A psihički – nikad. 📸 @f.milkovic 📝 @dinavukelic

[𝐎𝐝𝐦𝐨𝐫 𝐣𝐞 𝐨𝐭𝐩𝐨𝐫: 𝐕𝐢𝐝 𝐕𝐮𝐠𝐫𝐢𝐧𝐞𝐜] Vid Vugrinec @vid_vugrinec mladi je plesač i koreograf. Diplomirao je na Palucca University of Dance u Dresdenu, a od 2021. član je ansambla Baleta HNK-a u Zagrebu. Trenutačno se nalazi u tranziciji očekujući prelazak u ansambl Komedije. Raspored plesača podrazumijeva cjelodnevni angažman, vježbe, probe i večernje izvedbe, a pored svega Vid pokreće i svoj koreografski put, pa je pronaći trenutak za snimanje bio pravi izazov. S Vidom smo razgovarali o odmoru. Š𝐭𝐨 𝐣𝐞 𝐨𝐝𝐦𝐨𝐫 𝐭𝐢𝐣𝐞𝐥𝐮 𝐤𝐨𝐣𝐞 𝐣𝐞 𝐭𝐫𝐞𝐧𝐢𝐫𝐚𝐧𝐨 𝐝𝐚 𝐛𝐮𝐝𝐞 𝐮 𝐩𝐨𝐤𝐫𝐞𝐭𝐮? Za mene odmor ne znači nužno mirovati, moje tijelo naviknuto je na pokret i najsretnije je kada se kreće. Kako bih napunio baterije služim se improvizacijom u kojoj nema pravila, one neprestane misli „ovo je krivo” i ispravljanja koje me mentalno iscrpljuje kod stvaranja umjetnosti plesa. 𝐌𝐨ž𝐞 𝐥𝐢 𝐮𝐦𝐣𝐞𝐭𝐧𝐨𝐬𝐭 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐨𝐝𝐦𝐨𝐫? Umjetnost mi pruža dva oblika odmora. Prvi oblik odmora nastaje kada konzumiram umjetnost, inspiriram se njom i predajem se različim oblicima umjetničkih djela. Drugi oblik vezan je za stvaranje. Ima nešto posebno kada inspiracija lupi i uđem u svoj zen mood, bio to crtež, grafički dizajn, koncept za koreografiju, edit videa. To su trenutci za mene i moj unutarnji svijet, poput novog reda. 𝐊𝐚𝐤𝐨 𝐢𝐳𝐠𝐥𝐞𝐝𝐚 𝐭𝐯𝐨𝐣 𝐢𝐝𝐞𝐚𝐥𝐧𝐢 𝐝𝐚𝐧 𝐳𝐚 𝐨𝐝𝐦𝐨𝐫? Trenutačno moram birati između fizičkog odmora ili mentalnog. Kao aktivnom plesaču nema mi boljeg od nedjeljnog dana: mekani krevet, šalica kave u ruci i serija na laptopu. 📸 @f.milkovic 📝 @dinavukelic

[𝐎𝐝𝐦𝐨𝐫 𝐣𝐞 𝐨𝐭𝐩𝐨𝐫: 𝐫𝐚𝐝𝐢𝐨𝐧𝐢𝐜𝐞] Opustili smo se, zastali i istražili što je za nas odmor. Psihologinja i likovna umjetnica Tara Beata Racz vodila je polaznice radionice kroz vježbe imaginacije, disanja i relaksacije, a zatim crtanje, slikanje i introspekciju o procesu. ✨ Slikanjem i crtanjem različitim tehnikama, bez sputavanja i potrebe za savršenstvom, polaznice su se opustile u svojim kreacijama preslikavajući stanje releksacije u spontana likovna djela. 🫧 Posebno je zanimljivo bilo kolektivno djelo koje je nastalo zajedničkim slikanjem, nadopunjavanjem, preslikavanjem i dovršavanjem tuđih motiva. 🌞🌊🎨 Ako ste zainteresirani za još sličnih radionica, pišite na [email protected]. 📸 @f.milkovic ~ 𝘙𝘢𝘥 𝘰𝘳𝘨𝘢𝘯𝘪𝘻𝘢𝘤𝘪𝘫𝘦 𝘒𝘶ć𝘢 𝘕𝘢𝘩𝘦𝘳𝘰 𝘱𝘰𝘥𝘳ž𝘢𝘷𝘢 𝘡𝘢𝘬𝘭𝘢𝘥𝘢 𝘒𝘶𝘭𝘵𝘶𝘳𝘢 𝘯𝘰𝘷𝘢. 𝘗𝘳𝘰𝘫𝘦𝘬𝘵 𝘫𝘦 𝘰𝘴𝘵𝘷𝘢𝘳𝘦𝘯 𝘶𝘻 𝘱𝘰𝘮𝘰ć 𝘴𝘳𝘦𝘥𝘴𝘵𝘢𝘷𝘢 𝘎𝘳𝘢𝘥𝘢 𝘡𝘢𝘨𝘳𝘦𝘣𝘢 𝘪 𝘔𝘪𝘯𝘪𝘴𝘵𝘢𝘳𝘴𝘵𝘷𝘢 𝘬𝘶𝘭𝘵𝘶𝘳𝘦 𝘪 𝘮𝘦𝘥𝘪𝘫𝘢.

[𝐎𝐝𝐦𝐨𝐫 𝐣𝐞 𝐨𝐭𝐩𝐨𝐫] Na drugoj, nedjeljnoj radionici održanoj u Ateljeu na Ribnjaku Tara Beata Racz @tarabeata vodila je polaznice kroz opuštajući proces kolektivnog slikanja i crtanja različitim tehnikama. 🎨 Stvarajući motive i oblike te izmjenjujući pozicije, sudionice su nadopunjavale tuđe ideje, a slika se spajala u nepredvidljivu cjelinu. 🌿🌊🌞 Nastalo je unikatno djelo koje proizlazi iz zaigranosti, povjerenja i zajedničkog procesa. 🖼️ Ako ste zainteresirani za još likovnih radionica, javite se na [email protected]. 💌 ~ 𝘙𝘢𝘥 𝘰𝘳𝘨𝘢𝘯𝘪𝘻𝘢𝘤𝘪𝘫𝘦 𝘒𝘶ć𝘢 𝘕𝘢𝘩𝘦𝘳𝘰 𝘱𝘰𝘥𝘳ž𝘢𝘷𝘢 𝘡𝘢𝘬𝘭𝘢𝘥𝘢 𝘒𝘶𝘭𝘵𝘶𝘳𝘢 𝘯𝘰𝘷𝘢. 𝘗𝘳𝘰𝘫𝘦𝘬𝘵 𝘫𝘦 𝘰𝘴𝘵𝘷𝘢𝘳𝘦𝘯 𝘶𝘻 𝘱𝘰𝘮𝘰ć 𝘴𝘳𝘦𝘥𝘴𝘵𝘢𝘷𝘢 𝘎𝘳𝘢𝘥𝘢 𝘡𝘢𝘨𝘳𝘦𝘣𝘢 𝘪 𝘔𝘪𝘯𝘪𝘴𝘵𝘢𝘳𝘴𝘵𝘷𝘢 𝘬𝘶𝘭𝘵𝘶𝘳𝘦 𝘪 𝘮𝘦𝘥𝘪𝘫𝘢.

[𝐎𝐝𝐦𝐨𝐫 𝐣𝐞 𝐨𝐭𝐩𝐨𝐫] Održana je prva radionica kod Tare Beate Racz @tarabeata u sklopu projekta „Odmor je otpor“. ✨ U čarobnoj atmosferi ateljea opustili smo se, crtali, slikali i maštali te usput uronili u Tarin svijet slika. 🎨💫 Za sutra, 19. 4., od 11 do 14 sati, ostala su još samo dva mjesta! ⏳ Ulaz je besplatan 🤍 📍 Atelje na Ribnjaku 18 Javite nam se na [email protected] ili u inbox. 📩 ~ 𝘙𝘢𝘥 𝘰𝘳𝘨𝘢𝘯𝘪𝘻𝘢𝘤𝘪𝘫𝘦 𝘒𝘶ć𝘢 𝘕𝘢𝘩𝘦𝘳𝘰 𝘱𝘰𝘥𝘳ž𝘢𝘷𝘢 𝘡𝘢𝘬𝘭𝘢𝘥𝘢 𝘒𝘶𝘭𝘵𝘶𝘳𝘢 𝘯𝘰𝘷𝘢. 𝘗𝘳𝘰𝘫𝘦𝘬𝘵 𝘫𝘦 𝘰𝘴𝘵𝘷𝘢𝘳𝘦𝘯 𝘶𝘻 𝘱𝘰𝘮𝘰ć 𝘴𝘳𝘦𝘥𝘴𝘵𝘢𝘷𝘢 𝘎𝘳𝘢𝘥𝘢 𝘡𝘢𝘨𝘳𝘦𝘣𝘢 𝘪 𝘔𝘪𝘯𝘪𝘴𝘵𝘢𝘳𝘴𝘵𝘷𝘢 𝘬𝘶𝘭𝘵𝘶𝘳𝘦 𝘪 𝘮𝘦𝘥𝘪𝘫𝘢.

[𝐎𝐝𝐦𝐨𝐫 𝐣𝐞 𝐨𝐭𝐩𝐨𝐫] A što vama treba? Vizual: @vanja.illu Vanja Perković ~ 𝘙𝘢𝘥 𝘰𝘳𝘨𝘢𝘯𝘪𝘻𝘢𝘤𝘪𝘫𝘦 𝘒𝘶ć𝘢 𝘕𝘢𝘩𝘦𝘳𝘰 𝘱𝘰𝘥𝘳ž𝘢𝘷𝘢 𝘡𝘢𝘬𝘭𝘢𝘥𝘢 𝘒𝘶𝘭𝘵𝘶𝘳𝘢 𝘯𝘰𝘷𝘢. 𝘗𝘳𝘰𝘫𝘦𝘬𝘵 𝘫𝘦 𝘰𝘴𝘵𝘷𝘢𝘳𝘦𝘯 𝘶𝘻 𝘱𝘰𝘮𝘰ć 𝘴𝘳𝘦𝘥𝘴𝘵𝘢𝘷𝘢 𝘎𝘳𝘢𝘥𝘢 𝘡𝘢𝘨𝘳𝘦𝘣𝘢 𝘪 𝘔𝘪𝘯𝘪𝘴𝘵𝘢𝘳𝘴𝘵𝘷𝘢 𝘬𝘶𝘭𝘵𝘶𝘳𝘦 𝘪 𝘮𝘦𝘥𝘪𝘫𝘢.

[𝐎𝐝𝐦𝐨𝐫 𝐣𝐞 𝐨𝐭𝐩𝐨𝐫: 𝐌𝐚𝐫𝐢𝐧𝐚 Ž𝐮ž𝐢ć] S glumicom Marinom Žužić @_mareimarei našli smo se u Parku Ribnjak prije njezine probe za jedan od mnogih projekata u koji je uključena. „Mene se najčešće može pronaći u teatru u kojem ima glazbe. Mjuzikli, cabareti, glazbeni performansi, sve dolazi u obzir. Ili snimam, ili sam negdje na nekoj radionici i istražujem što sve u meni ima. U pauzama planiram bijeg na neke velike i snovite pozornice na kojima bih voljela igrati. Nazvat ću te uskoro i reći: `Vidimo se na Broadwayu!’“   Je li umjetnost odmor? „Prosječna umjetnost umara, Caravaggio liječi. Sjećam se kad sam prvi put uživo vidjela Caravaggia. Ne da me odmorio, nego me lansirao u neki drugi svijet. I nema ljepše stvari na svijetu, to je moć koju umjetnost ima, zato je vječna. To prepoznajem i u poslu, nema goreg nego kad se radi samo da se odradi – 2 sata takvog rada me umori za čitav tjedan. Ali kad radim nešto u što cijeli ansambl vjeruje, kad traži od mene da budem aktivna, kreativna, kad kao kolektiv stvaramo zajedno i otkrivamo nove svjetove, kad se radi kvalitetno i fokusirano, tad mogu raditi i 16 sati dnevno.“ Kako se ti voliš odmarati? „Priroda, priroda, priroda u bilo kojem obliku – more, parkovi, jogging, planinarenje, šume, plavo, zeleno, miris prirode, boje prirode, gdje ugasim i ekrane, mozak, često i ljude, i zaboravim da vrijeme postoji – samo dišem. Počela sam na odmor gledati kao na sastavni dio posla. Ako nemam odmora, ne mogu stvarati, i ne radim kompromise oko toga. Ako trebam odmor, uzmem odmor.“ A kako je to sa samostalnim umjetnicima?   „Mogu odmarati, ali je vrlo lako ući u paniku i strah gdje ‘moram raditi da ne propustim priliku, zaboravit će me ako nestanem‘ i tako dalje. Tome nas konzumeristička kultura uči, a mi tome jednostavno ne smijemo povjerovati. Burnout nije mit, on dolazi iz takvih razmišljanja, koji te uvode u začarani krug iz kojeg se teško izlazi. Odmor je dio mentalnog zdravlja, a posao u umjetnosti nije sprint, nego maraton. Moraš održavati kondiciju i imati dobre tenisice.“ 📝 @dinavukelic 📸 @f.milkovic

[𝐎𝐝𝐦𝐨𝐫 𝐣𝐞 𝐨𝐭𝐩𝐨𝐫: 𝐓𝐚𝐫𝐚 𝐁𝐞𝐚𝐭𝐚 𝐑𝐚𝐜𝐳] Subota je i odmaram se razmišljajući o početku projekta Odmor je otpor. Odmaram se ili ipak radim? Teško je reći. Odlazim preko puta Parka Ribnjak u Atelje na Ribnjaku koji dijele Hana Hanak, Petra Šabić, Zorana Unković i Tara Beata Racz. S Tarom sam već surađivala i bilo mi je jasno da mora biti dio projekta. Promatram njezine nježne, psihodelične slike ženskog mikrouniverzuma. A što je za Taru odmor? „Odmor je trenutak u danu kad mogu stati i predahnuti. To je vrijeme kada ništa ne moram, kada legnem i dopustim tijelu otpuštanje. Ponekad uz ritam muzike, ponekad u tišini. Pustim umu da luta i da me ponese nepredviđenom stazom. Često se odmaram i šetajući prirodom. Volim osluškivati zvukove šume, cvrkut ptica, promatrati sunce kako prolazi kroz granje i lišće te kako se zrcali na površini jezera ili mora.“ Može li umjetnost biti odmor? „Budući svaki dan radim u Centru za rehabilitaciju Zagreb, u svoje slobodno vrijeme slikam. Teško mi je razdvojiti odmor od umjetnosti. Slikanje me opušta i smiruje, no ponekad me toliko uvuče u svoj proces da mi je teško isprazniti um i predahnuti. Ipak, slika ponekad sama traži da zastanem i odmorim se. Treba pričekati slojeve boja da se posuše. Svakim novim potezom mogla bih pokvariti sliku, tako da je čekanje nužno. U tim trenutcima volim promatrati sliku i meditirati nad njom. Ponekad mi, dok se tako odmaram, dođu najbolje ideje kako da nastavim sliku dalje.” Je li se danas uopće moguće odmoriti? „Čini mi se da su odmor i dokolica danas ispunjeni raznim podražajima od stalnih notifikacija, poruka i objava na društvenim mrežama. Često se naizgled odmaramo skrolajući društvenim mrežama iako to nije odmor jer mozak i dalje stalno procesuira neke nove podatke i podržaje, koji stvaraju buku, a ne tišinu u umu.“ Ispijam čaj i pitam se: radim li ili se odmaram. 📝 @dinavukelic 📸 @f.milkovic